Dramatična konstrukcija koja kao da izranja iz tla je Villa Daniela Libeskinda. Kako sam kaže, prva iz serije „domova s potpisom“ njegov je doprinos svijetu održivog dizajna. Impresivan i energetski efikasan. Za razliku od mnogih drugih dizajnera održivih objekata, Libeskinov model nije skroman, a vjerojatno nije ni jeftin. Villa je najskuplja montažna kuća na svijetu.

Napravljena od suvremenih materijala i s ukomponiranih nekoliko najsuvremenijih eko-tehnologija, Villa je daleko od tradicionalnog dizajna kakav smo uglavnom navikli gledati. Ali, zar se od Libeskinda i očekivalo nešto tradicionalo?!

Pocinčana aluminijska fasada postavljena je na drvenu (!) konstrukciju. Libeskind tvrdi kako je drvo, usprkos svojoj dugovječnosti u arhitekturi, materijal 21. stoljeća, a ujedno pruža i maksimalnu toplinsku izolaciju (koeficijent prolaza topline je 0,11W/m2K). U fasadu su integrirani sustavi za zagrijavanje vode, a postoji i mogućnost ugradnje fotovoltaika i sustava za skupljanje kišnice koja bi se kasnije koristila u domaćinstvu. Zahvaljujući odličnoj toplinskoj izolaciji i obnovljivim izvorima energije, Libeskindova Villa svrstana je u kategoriju „niskoenergetskih kuća.

Potpis slavnog arhitekta proteže se na šokantnih 510 kvadratnih metara, a u njih su smještene četiri spavaće sobe, veliki dnevni boravak, vinski podrum i uredski prostor.

Ipak, Libeskindov model energetski efikasne kuće teško da bi mogao zadovoljiti sve kriterije održive arhitekture. Velika mana i vjerojatno najveći nedostatak Ville njena je cijena. Da bi se postalo vlasnikom ove spektakularne kuće potrebno je izdvojiti dva do tri milijuna eura. A održiva arhitektura trebala bi biti dostupna svima, zar ne?