- ravno (strojno, vučeno) prozorsko staklo, debljine: (2), 3, 4, 4/5, 5/6, 8 i 10 mm

- lijevano staklo se javlja u više vidova: kao armirano, debljine 6/7 mm; ornamentirano, debljine 3-4 i 4-6 mm, brazdasto i sirovo, debljine također 3-4 i  4-6 mm

- sigurnosno staklo (kaljeno), jednoslojno, debljine 4/5, 5/6, 8 i 10 mm i višeslojno, debljine 5 i 6±0,5 mm

- profilirano staklo, debljine 6 i 7 mm (podvrsta je lijevanog stakla)

- zrcalno ili kristalno staklo, debljine 3 i 4-6 mm

- izolacijsko staklo, dvostruko ili višestruko, debljine (ukupne) od 20 mm na više

Svim ovim vrstama stakala mogu se dodati i naknadno razne folije, premazi ili se mogu pjeskariti, tako da se spektar vrsti stakla još više širi (u uporabnom smislu). Osim toga iz stakla se izrađuju i crijepovi i opeke (prizme) sa kojima se mogu izvesti svjetlopropusni pregradni zidovi.

Ustakljenje se vrši u drvene, plastične, metalne i betonske okvire, slijedećim sredstvima: kitom, letvicama, gumenim i plastičnim profilima.

Klasični se staklarski kit upotrebljava sve manje, a umjesto njega sve više razni sintetski kitovi koji se sastoje iz jedne ili više komponenata i imaju (obično) trajna plasto-elastična svojstva. Pri ustakljenju kitom mora se staklo prethodno učvrstiti čavlićima, klinovima ili trokutastim limićima (razmak do 20 cm, a od ugla 5-10 cm). I obrnuto: prigodom ustakljenja letvicama mora se ležaj stakla ispuniti (također) kitom da bi se postigla nepropusnost i spriječile vibracije. Utor za staklo mora se zakitati prije ulaganja stakla, a nakon toga se obrađuje vidljivi ostatak.

Za primjenu sintetičkih kitova upute daje proizvođač.

Dubina utora za ulaganje stakla ovisi o veličini (površini) stakla i kreće se od 15 -20 mm pri čemu staklo ne smije ispuniti cijeli utor nego u njemu ležati samo 10 -12 mm. Okvir za ustakljenje kitom mora imati izražen rub utora (zbog mogućnosti ˝špahtlanja˝). Kod ustakljenja letvicama debljina kita također ovisi o veličini stakla (a+b=od 1,25 do 2,50 m i preko) i iznosi 3-6 mm (sa svake strane stakla).

Može se kombinirati uporaba kita tako da se sa vanjske strane stakla (u vanjski «falc») stavi skuplji dvokomponentni kit, a sa unutrašnje strane jednokomponentni (jeftiniji).

Ustakljenje raznim gumenim i plastičnim profilima (brtvilima) može biti sa letvicama i direktno –samo putem profila koji se umeću u odgovarajuće utore-žljebove.

U novije vrijeme se, naročito kod metalnih prozora, razvio i način ustakljenja sastavljanjem okvira u uglovima: pojedine stranice okvira vrlo su jednostavno spojene u uglovima putem uglovnih umetaka - jednostavno učvršćenih uvijanjem. Na taj se način izbjegavaju posebne letvice za ustakljenje («kit-lajne»,→kit-letve).

Spoj stakala i u ravnini i pod nekim kutem može se izvršiti i bez posebnog šprljka –direktnim sučeljavanjem stakala. Nekaljena stakla u tom slučaju moraju biti brušena i obrađenih rubova (pa već i zbog toga veće debljine). Razmak stakala u spoju mora biti oko 1 mm (min. 0,5, a maks. 3 mm). Ta se reška ispuni bezbojnim staklenim brtvilom.

Za montažu kaljenih stakala koriste se upute proizvođača.

Staklarski radovi se obračunavaju po jedinici njene površine.

Strojno i lijevano staklo se reže na odgovarajuće dimenzije i ugrađuje na opisane načine.

Jedan od čestih  oblika je talpa «U». Ugrađuje se metalne «U» profile (iz savinutog lima) kao jednostruko ili kao dvostruko. Težina jednostrukog ustakljenja je 20 kg/m², a dvostrukog 40 kg/m². druge razlike odnosno karakteristike:

Obzirom na «U» profilaciju staklo ima veliku nosivost i na savijanje pa se ugrađuje i u nagnutim konstrukcijama (razmak oslonaca lako se može proračunati).

U bravarskim profilima donji utor je plići, a gornji dublji tako da se mogu pojedine talpe izvaditi podizanjem: dolje 2/6,5 cm, a gore 5,5/6,5 cm (profilacija je išla i za 1x i za 2x). Debljina lima je 2 mm. Ugradba je moguća i direktno u beton –uz ekvivalentnu profilaciju.

Položaj talpi u profilima utvrđuje se tvrdim pjenoplastičnim umetcima koji se pokrivaju kitom, a kitom se ispunjavaju i reške između talpi.