Obično jednoslojno staklo je loš toplinski izolator, pa uz njegovu nekritičku primjenu (u kvantitativnom smislu) dolazi do velikih gubitaka topline.

Sada se je situacija nešto popravila izlaskom novih propisa koji ograničavaju površine stakla (u odnosu na površinu poda) (1/7 Fpoda –kao površina stakla je istovremeno higijenski minimum –i to računajući samo na površinu iznad 50 cm od poda –i energetski dopušteni maksimum.

Koeficijenti prolaza topline za staklo su:

-za jednostruko: k=5,8 kcal/m²h°C

-za dvostruko (krilo na krilo): k=4,6 kcal/m²h°C

-za dvostruko termoizolacijsko: k=2,6 kcal/m²h°C

-za trostruko termoizolacijsko: k=1,8 kcal/m²h°C itd.

Korištenje termoizolacijskog stakla (koje je skuplje od dvostrukog običnog stakla) dopušta pojednostavljenje presjeka prozorskih i vratnih konstrukcija, pa se njegova primjena kroz to isplati. Kod nas se sada najviše koristi dvostruko termoizolacijsko staklo, a u Zapadnoj Europi već trostruko. Izrada višeslojnog termoizolacijskog stakla nije tehnološki komplicirana. Problem je samo lom: lomom 1 stakla –propada cijelo okno.

Postoji i problem izolacije prostora od direktne insolacije. Infracrveno zračenje prolazi kroz obična stakla. Zbog toga se, ako nije moguće izvršiti (vanjsko) efikasno zasjenjivanje koriste specijalna stakla: metalizirana (sa jedne strane), bojena (u staklenoj masi), obložena premazima, filmovima ili folijama, koja pružaju otpor prolazu infracrvenih zraka. U višeslojnom termoizolacijskom staklu ovakva se stakla postavljaju sa vanjske strane. Ako se aplicira neka površinska zaštita onda se ona postavlja sa unutrašnje strane vanjskog stakla, tako da bude zaštićena od mehaničkih oštećenja.

Stakla bojena u masi apsorbiraju sunčevu toplinu i pri tome se sâma griju (i do 80°C) pa zbog toga trebaju biti kaljena.

Danas postoje posebne reflektirajuće folije («NASA folije») koje se i naknadno mogu postaviti na već ugrađeno staklo.

Vrlo kvalitetne rezultate daje postupak u kojem se kristalno (zrcalno) staklo proizvodi kao metalizirano ili sa dodatkom boje u masi, zatim kali i ugrađuje u termo-sandwich kao vanjsko.

Načina spajanja stakala ima više. Prostor između mora biti suh i čist, a u nekim postupcima je djelomično i vakumiran.

Prigodom projektiranja konstrukcija sa termoizolacijskim staklom potrebno je voditi računa o raspoloživim (i maksimalnim) dimenzijama.

logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

info@gradnja.org

Marketing

marketing@gradnja.org

Copyright 2007-2020 GRADNJA ORG; Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17